Starodalmatinske crkvice i građevine rasute su diljem naše obale i zaleđa, ali su većinom izgubljene i zaboravljene ispod slojeva urbanih naslaga. Svojom brojnošću svjedoče o najplodnijem razdoblju hrvatskog graditeljstva i umijeću njegovih majstora. Ponovno otkrivene, zaokupljaju našu pažnju i pričaju priču o čarima Dalmacije. Svojim specifičnim oblikom i sirovom ljepotom govore o teškom životu u dalmatinskom kraju, ali i o izvornoj ljepoti njegove prirode.
Kao inspiracija za stvaranje etikete poslužile su slike iz ciklusa «Gromača» koje je Oton Gliha slikao cijeli život. Sagledavši krajolik kao plohu, proširene su granice realnog i heretičkog te je stvorena vizura suhozida do elementa apstrakcije. Suhozid, kao simbol težačkog života i borbe za svaki komad zemlje, logičan je izbor za dočaravanje truda, znanja i upornosti kojom je tijekom stoljeća dalmatinski narod gradio i stvarao.
Ravnodnevnica je astronomsko-geografska činjenica. Ali ona nije samo to. Promjenu godišnjih doba i prirodni hod sunca uspijevaju ranokršćanski graditelji ugraditi u svoje građevine. Šesterolisni oblik, kružni tlocrt sa šest zrakasto raspoređenih apsida, najizrazitiji je tip u skupini centralnih građevina ranosrednjovjekovne arhitekture zadarskog zaleđa. Oblik tlocrta takve jedne građevine je uzet kao centralni oblik na etiketi s ucrtanim položajem sunca za vrijeme izmjene godišnjih doba. Etiketa je zapravo oda suncu, čije su zrake utkane u slatki sok svake bobice grožđa.